08/07/2020

Saznaj sve o stepenicama

Stepenice moraju ispuniti mnoge različite zahtjeve. Nakon što je pozicija definira­na, kreće se s izgledom, kvalitetom materijala, udobnošću, rasvjetom i sigurnošću. U svakom slučaju veza između katova utječe na ambijent. Otkrij mogućnosti!

Različite izvedbe stepenica

Stepenice, koje su otvoreno integrirane u stambeni prostor, djeluju poput skulpture. Njihov oblik, rukohvat i dizajn pretvaraju ih u pravo umjetničko djelo koje u bitnome određuje ambijent. Važan element je i sama konstrukcija stepeništa, tako su kod kla­sičnih stepeništa bokovi s jedne ili obje strane uokvireni metalom ili drvom. Pored toga po­stoje izvedbe kod kojih su stepenice pričvršće­ne izravno za zid, stepenice koje podsjećaju na harmoniku ili stepeništa kod kojih su stepenice međusobno povezane svornjacima. Kao materijal uglavnom u obzir dolaze drvo, metal i staklo, i to ili u čistoj izvedbi ili u raznim međusobnim kombinacijama. Na taj se način mogu postići posebni dizajnerski efekti, npr. ta­ko da se za stepenice koristi drvo, a za boko­ve i/ili rukohvate metal. Stepenice ili ograde od stakla stvaraju posebno transparentan dojam.

Poželjni materijali za stepenice

Prirodni kamen pretvara stepenište u posebno plemeniti ukras. Metal visokog sjaja ili mat bo­je djeluje moderno i puristički, a kod lakiranih verzija raznih boja, raspon ide od decentnog do upadljivog i otkvačenog. Kod drva, zahvaljujući njegovim raznim vrsta­ma, postoje brojne mogućnosti varijacije, pri če­mu se uglavnom koristi tvrdo drvo poput bu­kve, hrasta, javora ili jasena. Za stepeništa koja se puno i često koriste meko drvo nije baš pri­kladno. Načelno bi se površina trebala lakirati sa svih strana jer je u tom slučaju bolje zaštićena od habanja i tragova korištenja. Jedna alternativa je i laminat koji je veoma otporan i u ponudi ima ve­liki broj različitih dekora, ali njegova protuklizna svojstva nisu nužno najbolja i sitni popravci ne uspijevaju tako savršeno kao kod drva. Pored materijala kao što su drvo, čelik i beton koji se koriste za nosivu konstrukciju postoje i  drugi materijali koji se koriste za gazišta te tako proširuju cjelokupni spektar, a to su, između osta­loga, keramičke pločice i prirodni kamen pri čemu treba voditi računa o njihovim protukliznim svoj­stvima. No, ono što se danas još rijetko može vi­djeti je tepison koji akustički gledano doduše ima određene prednosti, ali se teže čisti i brže haba.

Argumenti za zasebna stubišta

Pozicioniranje stepeništa u stambenom područ­ju, onako kako je opisano u uvodnom dijelu, ni­je uvijek od prednosti. Zasebno stubište je od prednosti kada se npr. gornji kat želi koristiti ta­ko da osobe koje dolaze i odlaze nisu odmah pod nadzorom. Adolescenti i odrasla djeca će to znati cijeniti. Ali, i ako se gore nalazi zaseban stan, bolje je da se osigura poseban, zatvoren put prema gore. Osim toga, stubište koje je od­vojeno vratima nudi i bolju zaštitu od zvukova koji nastaju prilikom korištenja stepeništa. Generalno gledano, kod projektiranja treba voditi računa o raznim stvarima. Između ostalo­ga i o učestalosti korištenja, drugim riječima da li se preko stepenica trebaju voditi do jednog ili više stanova?  Hoće li se češće koristiti za ono što se svakod­nevno nosi u kuću ili će se preko stepenica pre­nositi teži predmeti? Želite li termičko razdva­janje? Otvorena stubišta od podruma do krova mogu izazvati efekt dimnjaka i pojavu propuha.

Ravne ili kružne  

Nadalje, značajnu ulogu igra i tlocrt. Ravne ste­penice iziskuju više mjesta, ali su jednostavnije za korištenje i uz odgovarajuću izvedbu mogu djelovati veoma reprezentativno. Stepeništa s podestima djeluju velikodušno, ali im istraživa­nja vezana za nezgode pripisuju povećanu opa­snost od pada. Veoma popularna su zavojita ste­peništa u četiri dijela sa svojim raznolikim mo­gućnostima oblikovanja, jer se zavojiti dio može nalaziti ili na početku ili na kraju. Najčešća su po­lukružna stepeništa jer se njima može uštedjeti puno mjesta. Kružne stepenice su optički jako atraktivne, ali nisu tako jednostavne za korište­nje, prije svega ako su malog promjera. Ovisno o obliku i širini, stepeništa zauzimaju manju ili veću površinu. Ravna stepeništa izisku­ju s otprilike dvanaest četvornih metara prosto­ra. Eventualno se u kosini ispod njih može smje­stiti ostava ili ugradbeni ormar. Stepeništa u dva smjera s podestom trebaju otprilike osam če­tvornih metara, a kružna, polukružna i zavojita stepeništa u četiri dijela zahtijevaju otprilike šest do deset četvornih metara.

 

Važne građevinsko-pravne mjere

Norma DIN 18065 definira, sukladno građevin­skim propisima, relevantne dimenzije za stepe­nice, rukohvate, prostor za glavu i visinu koraka. Pritom širina hoda kod stepeništa u stambenim objektima, koja su nužna prema građevinskim propisima, iznosi najmanje 80 centimetara, no 90 do 100 cm je bolje. Visina koraka „s“ (razmak od stube do stube) iznosi između 14 i 20 cm, a dubina stube „a“ između 23 i 37 cm. Preporučena dimenzija je 18/27 cm (s/a). Prostor za glavu nigdje ne smije iznositi manje od 200 centimetara. Daljnja odredba kaže da slobodne strane ste­peništa moraju biti osigurane barem 90 centime­tara visokom ogradom, koja služi kao zaštita od pada, ukoliko graniče s površinama koje se nalaze više od 100 centimetara ispod stepenica. Ako u kući žive mala djeca, rukohvat se mora izvesti tako da je otežano penjanje preko istoga te razmak iz­među šipki u ogradi ne smije iznositi više od 12 cm kako između ne bi mogla proći glavica.

Osvjetljenje i rasvjeta

Sigurnost jamči osim toga i dobro osvjetljenje dnevnim i umjetnim svjetlom. Prozori se u području stubišta trebaju postaviti ta­ko da nisu zatvoreni stubama i ogradom te da su lako dostupni. Prekidači za svjetlo na početku i kraju stepenica su obvezni. Rasvjeta bi trebala biti dovoljno svijetla, ali ne bi smjela biti tako ja­ka da zasljepljuje. Svaka stuba bi se trebala jasno razaznati i vidjeti. Nadalje treba izbjegavati sje­ne koje korisnika mogu dovesti u zabludu, a ko­je nastaju zbog pogrešne rasvjete. Blage sjene u kutovima osiguravaju da su stube i njihovi rubovi jasno vidljivi, a to se postiže usmjerenim izvorom svjetlosti. Kod difuzne, indirektne rasvjete poče­tak i kraj stuba se ne vidi jasno. Osim toga bi i početak i kraj stepeništa trebali biti jasno vidljivi pomoću svjetiljki koje su postavljene iznad po­četka i podesta, a koje ne zasljepljuju. Dodatne zidne svjetiljke stavljaju optičke akcente i dopri­nose boljoj orijentaciji.

 

 

više o ovoj i mnogim drugim temamam vezanim uz građenje opremanje i uređenje potražite u našim izdanjima

ONLINE KIOSK