Saznaj sve o stepenicama
Stepenice moraju ispuniti mnoge različite zahtjeve. Nakon što je pozicija definirana, kreće se s izgledom, kvalitetom materijala, udobnošću, rasvjetom i sigurnošću. U svakom slučaju veza između katova utječe na ambijent. Otkrij mogućnosti!
Različite izvedbe stepenica
Stepenice, koje su otvoreno integrirane u stambeni prostor, djeluju poput skulpture. Njihov oblik, rukohvat i dizajn pretvaraju ih u pravo umjetničko djelo koje u bitnome određuje ambijent. Važan element je i sama konstrukcija stepeništa, tako su kod klasičnih stepeništa bokovi s jedne ili obje strane uokvireni metalom ili drvom. Pored toga postoje izvedbe kod kojih su stepenice pričvršćene izravno za zid, stepenice koje podsjećaju na harmoniku ili stepeništa kod kojih su stepenice međusobno povezane svornjacima. Kao materijal uglavnom u obzir dolaze drvo, metal i staklo, i to ili u čistoj izvedbi ili u raznim međusobnim kombinacijama. Na taj se način mogu postići posebni dizajnerski efekti, npr. tako da se za stepenice koristi drvo, a za bokove i/ili rukohvate metal. Stepenice ili ograde od stakla stvaraju posebno transparentan dojam.
Poželjni materijali za stepenice
Prirodni kamen pretvara stepenište u posebno plemeniti ukras. Metal visokog sjaja ili mat boje djeluje moderno i puristički, a kod lakiranih verzija raznih boja, raspon ide od decentnog do upadljivog i otkvačenog. Kod drva, zahvaljujući njegovim raznim vrstama, postoje brojne mogućnosti varijacije, pri čemu se uglavnom koristi tvrdo drvo poput bukve, hrasta, javora ili jasena. Za stepeništa koja se puno i često koriste meko drvo nije baš prikladno. Načelno bi se površina trebala lakirati sa svih strana jer je u tom slučaju bolje zaštićena od habanja i tragova korištenja. Jedna alternativa je i laminat koji je veoma otporan i u ponudi ima veliki broj različitih dekora, ali njegova protuklizna svojstva nisu nužno najbolja i sitni popravci ne uspijevaju tako savršeno kao kod drva. Pored materijala kao što su drvo, čelik i beton koji se koriste za nosivu konstrukciju postoje i drugi materijali koji se koriste za gazišta te tako proširuju cjelokupni spektar, a to su, između ostaloga, keramičke pločice i prirodni kamen pri čemu treba voditi računa o njihovim protukliznim svojstvima. No, ono što se danas još rijetko može vidjeti je tepison koji akustički gledano doduše ima određene prednosti, ali se teže čisti i brže haba.
Argumenti za zasebna stubišta
Pozicioniranje stepeništa u stambenom području, onako kako je opisano u uvodnom dijelu, nije uvijek od prednosti. Zasebno stubište je od prednosti kada se npr. gornji kat želi koristiti tako da osobe koje dolaze i odlaze nisu odmah pod nadzorom. Adolescenti i odrasla djeca će to znati cijeniti. Ali, i ako se gore nalazi zaseban stan, bolje je da se osigura poseban, zatvoren put prema gore. Osim toga, stubište koje je odvojeno vratima nudi i bolju zaštitu od zvukova koji nastaju prilikom korištenja stepeništa. Generalno gledano, kod projektiranja treba voditi računa o raznim stvarima. Između ostaloga i o učestalosti korištenja, drugim riječima da li se preko stepenica trebaju voditi do jednog ili više stanova? Hoće li se češće koristiti za ono što se svakodnevno nosi u kuću ili će se preko stepenica prenositi teži predmeti? Želite li termičko razdvajanje? Otvorena stubišta od podruma do krova mogu izazvati efekt dimnjaka i pojavu propuha.
Ravne ili kružne
Nadalje, značajnu ulogu igra i tlocrt. Ravne stepenice iziskuju više mjesta, ali su jednostavnije za korištenje i uz odgovarajuću izvedbu mogu djelovati veoma reprezentativno. Stepeništa s podestima djeluju velikodušno, ali im istraživanja vezana za nezgode pripisuju povećanu opasnost od pada. Veoma popularna su zavojita stepeništa u četiri dijela sa svojim raznolikim mogućnostima oblikovanja, jer se zavojiti dio može nalaziti ili na početku ili na kraju. Najčešća su polukružna stepeništa jer se njima može uštedjeti puno mjesta. Kružne stepenice su optički jako atraktivne, ali nisu tako jednostavne za korištenje, prije svega ako su malog promjera. Ovisno o obliku i širini, stepeništa zauzimaju manju ili veću površinu. Ravna stepeništa iziskuju s otprilike dvanaest četvornih metara prostora. Eventualno se u kosini ispod njih može smjestiti ostava ili ugradbeni ormar. Stepeništa u dva smjera s podestom trebaju otprilike osam četvornih metara, a kružna, polukružna i zavojita stepeništa u četiri dijela zahtijevaju otprilike šest do deset četvornih metara.
Važne građevinsko-pravne mjere
Norma DIN 18065 definira, sukladno građevinskim propisima, relevantne dimenzije za stepenice, rukohvate, prostor za glavu i visinu koraka. Pritom širina hoda kod stepeništa u stambenim objektima, koja su nužna prema građevinskim propisima, iznosi najmanje 80 centimetara, no 90 do 100 cm je bolje. Visina koraka „s“ (razmak od stube do stube) iznosi između 14 i 20 cm, a dubina stube „a“ između 23 i 37 cm. Preporučena dimenzija je 18/27 cm (s/a). Prostor za glavu nigdje ne smije iznositi manje od 200 centimetara. Daljnja odredba kaže da slobodne strane stepeništa moraju biti osigurane barem 90 centimetara visokom ogradom, koja služi kao zaštita od pada, ukoliko graniče s površinama koje se nalaze više od 100 centimetara ispod stepenica. Ako u kući žive mala djeca, rukohvat se mora izvesti tako da je otežano penjanje preko istoga te razmak između šipki u ogradi ne smije iznositi više od 12 cm kako između ne bi mogla proći glavica.
Osvjetljenje i rasvjeta
Sigurnost jamči osim toga i dobro osvjetljenje dnevnim i umjetnim svjetlom. Prozori se u području stubišta trebaju postaviti tako da nisu zatvoreni stubama i ogradom te da su lako dostupni. Prekidači za svjetlo na početku i kraju stepenica su obvezni. Rasvjeta bi trebala biti dovoljno svijetla, ali ne bi smjela biti tako jaka da zasljepljuje. Svaka stuba bi se trebala jasno razaznati i vidjeti. Nadalje treba izbjegavati sjene koje korisnika mogu dovesti u zabludu, a koje nastaju zbog pogrešne rasvjete. Blage sjene u kutovima osiguravaju da su stube i njihovi rubovi jasno vidljivi, a to se postiže usmjerenim izvorom svjetlosti. Kod difuzne, indirektne rasvjete početak i kraj stuba se ne vidi jasno. Osim toga bi i početak i kraj stepeništa trebali biti jasno vidljivi pomoću svjetiljki koje su postavljene iznad početka i podesta, a koje ne zasljepljuju. Dodatne zidne svjetiljke stavljaju optičke akcente i doprinose boljoj orijentaciji.