Preseljenje i obnova tradicijske kuće
U današnjem investitorsko- građevinskom okruženju najčešće se grade nove moderne energetski učinkovite obiteljske kuće, preuređuju postojeće ili ono najaktualnije, kupci su u potrazi za skupim kvadratima stana. Rijetko se imamo priliku susresti s pothvatom preseljenja i preuređenja tradicijske drvene kuće. Donosimo dio intervjua iz magazine Hausbau koji je s arhitekticom Vesnom Šoić, vlasnicom tradicijske posavske kuće, obavila gđa. Tanja Herr, dipl.ing.arh., u kojem razotkrivamo ovaj hrabri pothvat.
Kako ste se odlučili na kupnju, preseljenje i nemali zahvat obnove tradicijske posavske drvene kuće? Da li ste imali ideju i krenuli u potragu za tim tipom kuće ili je kako se ono kaže “kuća našla Vas”? Da li je to kuća za stalni boravak ili odmor?
U kuću sam preselila prije nešto više od dvije godine. Tu živim, ali se i odmaram. Od kad sam se preselila, pojavio se do tada nepoznat osjećaj, da „ljubomorno“ čuvam slobodno vrijeme kako bih što više boravila u kući. Što se tiče potrage, mogu reći da je kuća našla mene, ali sam i ja našla nju. Došavši iz Slavonskog broda na studij u Zagreb i dugogodišnjeg podstanarstva, bilo je došlo polako i vrijeme za imati nešto svoje. Do tada sam živjela na relaciji između dvije „kutije“: stana i ureda. Želju za promjenom inicirala je naslijeđena stara bakina kuća, u okolici Samobora. Osim što mi je bila mala, do vremena kad sam ju htjela obnoviti i dograditi modernijim dodatkom, relacija Samobor-Zagreb postala je naporna za svakodnevno putovanje. U međuvremenu su se desila dva presudna momenta: Prijateljica Marina, također arhitektica, je tada radila na projektu slične kuće u Penezićima pokraj Pisarovine. Lokacija nam se svidjela i kao što u filmu „Što je muškarac bez brkova“ glavna junakinja kupi brdo, tako smo i nas dvije na toj lokaciji zajedno kupile brdo. Podijelile smo ga na dvije parcele i krenule tražiti kuće. Ja sam, kao i Marina, tražila prizemnicu, ali me je našla katnica.
Koliki izazov je bio preseljenje kuće? Što sve zahtijeva preseljenje posavske tradicijske kuće i postavljanje na novu lokaciju?
Unatoč želje za prizemnom kućom, koja bi bolje „sjela“ na naše brdo, ova je kuća jednostavno bila pre dobra da bih ju mijenjala. I tako je krenula avantura. Iskreno, nisam imala pojma što me čeka. A čekalo me je najprije sravniti dio brda, formirati plato i temelje, a onda preseliti kuću uz pomoć majstora Đure iz Letovanića. Prvi je šok bio vidjeti rastavljenu kuću, složenu na paletama, kao da sam ju kupila na pilani. No kuća je uz pomoć Đurinih tajnih brojki i slova, kao čarobnim štapićem preseljena.
Odlučili ste se za korištenje sredstva za energetsku obnovu kuća, u prvom valu natječaja. Koliko je zahtjevna bila prijava i cijela administracija, te da li je bilo nekih ograničenja, obzirom da je kuća tradicijska?
Iskreno, iznenadila sam se da uopće nije bilo ograničenja. U početku nisam uopće znala da se mogu kvalificirati za energetsku obnovu, jer su se po definiciji sufinancirale mjere obnove fasade, krova i prozora. Pod ovojnicom zgrade, poima se, prije svega toplinska izolacija s vanjske strane zida. Budući da mi nije padalo na pamet da zidove od hrastovih planjki oblačim bilo čime iz vana, savjetnica u Fondu za energetsku obnovu me je poučila da je toplinska ovojnica i ona koja se ugrađuje s unutarnje strane i tako se klupko počelo odmotavati. Energetski razred B, za kuću koja je bila izvan svake energetske kategorije, je sjajan rezultat. Mogao je biti i A, da sam ugradila rekuperatore i dizalice topline, ali to nisam željela. Prije svega zato što smatram da ovakva kuća ne treba imati prisilne izmjene zrake, već da ju jednostavno treba prozračivati otvaranjem prozora i grijati na drva (uz dogrijavanje pojedinačnim grijalicama na struju, kad je to nužno potrebno).
ŽELIM SAZNATI VIŠE
više projekata kuća, savjeta za građenje i ideja za uređenje potražite u nekim od naših magazina (HAUSBAU, KUHINJE I KUPAONICE, BAZENI I SAUNE, KATALOG NAJLJEPŠIH KUĆA) na svim kioscima ili osigurajte svoj primjerak na kućnu adresu i pretplatite se
ŽELIM PRETPLATU